Filmovi Damira Radića

Početkom mjeseca, 6. prosinca 2016., u osječkoj Galeriji Waldinger predstavljeni su sljedeći filmovi Damira Radića, filmskog kritičara i romanopisca:

1. Mima i Marta – aktivistički ljubavni film (2012, suautorstvo sa Sanjom Ribičić Radić), dokumentarni, 37 minuta
2. Konverzacija – Prisluškivanje - The Conversation (2014), dokumentarno-eksperimentalni, 7 minuta
3. Onda ugledam Tanyu (2012), eksperimentalno-erotski, 4 minute
4. Nevinost (2011), dokumentarni, 4 minute
5. Izgubljeni raj, dokumentarni, 8 minuta

Marijan Krivak o filmovima Damira Radića:

 

Mima i Marta – Aktivistički ljubavni film

posveta je nesputanosti i… životu. M&M su feministice, ali i aktivistice u borbi za prava LGBT osoba kao i za prava životinja. Ovaj film s ljubavlju pristupa njihovoj ljubavi. Pametne su to mlade žene koje pričaju o svojem odnosu, ali i

svim drugim stvarima koje im bude strast i požudu za… životom. Ultimativna posveta slobodi i ljubavi!

The Conversation je ogledni primjerak autorove navlastite »poetike montaže«. Voajerskom pogledu kamere na mlade ljude u kvartu pridružen je filmski klasik Francisa Forda Coppole, i sam filmofilski voajerizam Hitchcockove poetike. Autor asocijacijski unosi suspense u slučajno zatečeni prizor iz svakodnevice.

Onda ugledam Tanyu, pak, ogledni je uzorak autorove strasti za (eksplicitno) erotskim sadržajima. Found footage materijal s Interneta ušao je (podsvjesno!?) u poetiku eksperimentalnog izričaja.

Tanya nam pokazuje kako su granice među filmskim rodovima fluidne i kako je svaki filmski dokument – eksperiment! Na prethodeći se »pronađeni vizualni sadržaj/materijal« nadovezuje poetska studija Nevinost. Raritetnoj zabilješki kitova u Genovskom zaljevu pridodane su djevojčice… i jedan balon. Cijeli je niz asocijacija izvediv iz spontanog poigravanja temom i motivima iz filmofilske posvete Dušanu Makavejevu.

Konačno, Izgubljeni raj tek je općekulturnim linkom poveziv s epskom poemom Johna Miltona. Tvornica Prvomajska Raša postaje znakom kataklizmičkog raspada jednog utopijskog (ali i humanističkog!?) polit-projekta. Raspadajući se prostor industrijske arhitekture pretvara u začudnu posvetu ljepoti, što ju devastirani socijalni kompleks zadobiva u srazu prirodnim krajobrazom.